Faza opraštanja (by MidnightCaller)

Prvo oprostite sebi svo izgubljeno vreme ovog sveta, sada kad ste svesni da se današnji dan nikad neće ponoviti. Zatim oprostite svima koji, tražeći sebe nisu imali vremena za vas onda kad su vam bili potrebni.
Na kraju, oprostite se od svih onih koji hoće da vas promene, od svih koji vas drže u rezervi, od svih koji vas ne prihvataju takve kakvi ste.
Dignite sidra, zbacite balast strahova…
More je nepregledno, i svi su horizonti vaši…

Slični tekstovi:





No Trackbacks

4 Comments

  1. Ko ne uspe da oprosti sebi ne moze uciniti te druge korake…

    Pozdrav

    L.

    Posted July 1, 2007 at 1:56 am | Permalink
  2. Mirjana

    Odlicno.Ova faza oprastanja me bas navodi na neke misli.Stoga,osecam neverovatnu potrebu da ih navedem.Dakle,zivot satkan iz nebrojeno sitnica,naravno da u sebe ukljucuje i fazu slicnu ovoj.Medjutim,polazim od toga da ono sto sejes to i zanjes.Klas zita po svom genetskom sastavu, obicno je zut,ukoliko nije modifikovan.Hajde da posmatramo taj isti klas.Stanite pored njega i nemojte nista raditi.Naravno,propasce.Slicno je i sa ljudima.Prihvatiti coveka sa milion mana i vrlina je jednostavna stvar.Da biste to uradili,ne morate imati kosu u rukama.Ne morate imati apsolutno nista,sem kristalne slike u glavi da se radi o Vasem prijatelju.A sto se tice izgubljenog vremena,ono nikada nije propusteno.Mozda samo propustite da uocite neku nit koja Vam promice,ili Vam se ucini minornom u trenutku kada je posmatrate.Zato, giljotinu ostavimo proslosti.A klas zita neka zri,pravi kosac zvani prijatelj,prepoznace trenutak kada ce ga saseci.Nema ovde faze oprastanja ,sa zivotom se rastajemo kada za to dodje vreme,tada je sve samo od sebe oprosteno.Na kraju,bez rezervi ikakvih, horizonti tek tada postaju Vasi..A more..nazirem liniju koja spaja sa nebom.

    Posted July 15, 2007 at 6:55 am | Permalink
  3. ahahaha….ovo je super, svidja mi se :)

    Sail away…. :)

    Posted July 23, 2007 at 2:53 am | Permalink
  4. mimi

    …ni ovaj trenutak ..dok citam ove reci nece se nikad vise ponoviti. …i zato sad ovog momenta uzivam u njima…..

    ja sam nesto sto ima svoj oblik …i svaka promena me boli…..ali sama moram doci do saznanja zasto neke stvari moram da menjam…zasto sebe moram promeniti….ako to radim pod prisilom …onda to nije pozitivna vec nametnuta promena …u svakom slucaju treba probati….samo tako cemo nauciti sta nam se svidja a sta ne….i necemo biti nemi posmatraci …vec aktivni ucesnici u zivotu….koji je ipak nas….

    Posted February 8, 2008 at 10:48 pm | Permalink

Switch to our mobile site