Astal šaren

Petak, 13, tačno u 15h sa tradicionalnim kašnjenjem otpočeo je okrugli sto “Nacionalni brend Srbije” na Brand Konferenciji “Sve(t) u vezi sa brendom” u Beogradu. Iako planiran da traje 1 sat potrajao je preko 3 sata.

U prvom delu gospođa Angie Hall – Ulmann, gen. direktor i osnivač 360td. iz Brisela, govorila je na temu ”Održavanje brenda Srbija na putanji kroz teška finansijska vremena: Gde Srbija može brzo i efektno konkurisati /takmičiti se/ na svetskom tržištu”, i ovo predavanje bilo je duhovito praćeno ličnim impresijama o Srbiji i odličnom power point prezentacijom. Nakon toga je više govornika uz moderaciju gospodina prof dr  Branka Maričića govorilo dokle smo sa brendiranjem stigli ili bolje rečeno dokle nismo stigli i zašto.

Pitanja koja su usledila pokazala su visok nivo emocija prisutnih, bilo je oštrih kritika, direktnih pitanja, analogija i primera koje su ukazivale na nivo zainteresovanosti prisutnih. Čula su se pitanja zašto umesto pravdanja slušamo žalbe zašto nešto nije urađeno. Da li je izbor strane agencije za istraživanje i kreiranje strategije dobra stvar, zašto se ne veruje više u naše ljude, da li su u potpunosti iskorišćeni domaći kapaciteti, zašto na graničnim prelazima nema osvetljenja pa se u Srbiju ulazi u kao tamni vilajet. Temperatura diskusije je resla kako je vreme odmicalo i kao najinteresantnija konstantacija i hladan oblog na uzavrelu polemiku usledila je rečenica jedne devojke da organizatori okruglog stola ne treba da budu razocarani što su prisutni sa ovoliko emocija postavljali pitanja i kritikovali, jer brendiranje se zasniva upravo na emocijama.

Sve u svemu okrugli sto je pokazao svu raznovrsnost pogleda i stavova i da i na ovako malom skupu od pedesetak ljudi postoji petnaestak različitih mišljenja te da su otvoren dijalog i razmena mišljenja među profesionalcima i zainteresovanim stranama itekako potrebni. Jedan okrugli sto i jedna konferencija godišnje svakako je premalo za dinamičnu oblast kao što je brendiranje i marketing uopšte.

Moj najupečatljiviji utisak sa ovog okruglog stola je da smo svi na istom brodu ali ne veslamo sinhronizovano. Poznata priča na ovim prostorima, koju treba menjati. Imena diskutanata ovde nisam pominjao jer pojedinci nisu bitni u ovom poslu. Brendiranje je posao koji se tiče svih nas, svakog dana i na svakom poslu koji radimo ili u svakom razgovoru koji imamo sa drugim ljudima, bili oni iz Srbije ili ne. Srbija koju će drugi voleti može biti samo Srbija koju ćemo mi sami voleti.

Audio clip: Adobe Flash Player (version 9 or above) is required to play this audio clip. Download the latest version here. You also need to have JavaScript enabled in your browser.

Slični tekstovi:




No Trackbacks

You can leave a trackback using this URL: http://www.sasajovanovic.com/2009/02/16/astal-saren/trackback/

6 Comments

  1. I imala sam utisak da će završiti ovako… :(
    Puno priče a malo konkretnih rešenja i predloga. Do duše, ovo je tek prvi Okrugli sto pa je i nije realno očekivati nešto konkretno.
    Super za inicijativu. Sve pohvale. Odlično. Bar nešto se dešava :)
    Očigledno je, da je prašina koja se podigla oko “brendiranja” Srbije u blog zajednici, imala efekta.

    Sad nešto razmišljam – da li je Okrugli sto svakako bio planiran od strane nadležnih ili je organizovan ad hoc tj kao reakcija? Šta dalje? Da li su donešeni bar neki zaključci po ovom pitanju? To nisam uspela da vidim iz ovog posta.
    Što se broda i veslanja tiče – Very Nice :) )) – i da, poznata tj klasična (naša) priča

    Posted February 16, 2009 at 12:33 pm | Permalink
  2. Saša

    naravno da je okrugli sto bio planiran ranije

    Posted February 16, 2009 at 3:08 pm | Permalink
  3. Vise si me ubio u pojam ovom pesmom o Medi Brundi nego o onome sto se desavalo na BF

    Posted February 16, 2009 at 6:34 pm | Permalink
  4. Saša

    Deda, pesma je adekvatna :)

    Posted February 16, 2009 at 7:37 pm | Permalink
  5. huh, znači sve se svodi na “ako treba, nema potrebe”???!!! :(

    Posted February 16, 2009 at 8:49 pm | Permalink
  6. Nazalost, uobicajeno za nas.

    Usled ranije zakazanih i zaista neodloznih obaveza u Nisu nisam mogao da prisustvujem. Tragicno je sto sticem utisak da doista nisam previse propustio.

    Lepo je elaborirati – treba raditi. E, ta komponenta kod nas malko izostaje.

    Posted February 16, 2009 at 10:29 pm | Permalink

Post a Comment

Your email is never shared. Required fields are marked *

*
*

Switch to our mobile site