Srpsko traganje za Svetim Gralom

Po legendi za “okruglim stolom”  sedeli su vitezovi kralja Artura a oblik stola je bio takav da bi simbolizovao jednakost svih prisutnih, vitezova i kralja.  Jednakost je bila ključni element njihove snage i u funkciji potrage za Gralom, koji po legendi može pronaći samo vitez čista srca. 

Odlazeći na okrugli sto “Nacionalni brend Srbije“, nisam mogao da iz glave istisnem sliku nekog ovalnog ako ne okruglog stola za kojim će sedeti učesnici. Sto je naravno bio pravougaoni i nalik katedri ali to i nije toliko bitno. Ono šta su učesnici nosili u srcu sa jedne i druge strane stola mnogo je važnije. Pokazalo se, naime, da nisu svi došli na ovaj skup sa istim entuzijazmom. Neki su tu došli po dužnosti, drugi po sopstvenoj želji, a nekima čak nije bilo teško da dođu iz inostranstva.

Sam početak okruglog stola je obećavao, gospodin prof dr  Branko Maričić  započeo je pričom o nedavnom predavanju Skota Bedberia (Scott Bedbury) i brendiranju Amerike “koju je ceo svet voleo i koja je bila Amerika njegovih dedova i njegovog oca – to nije Amerika u kojoj on sad živi, tu nešto mora da se promeni”, i dodao da je to jedna lepa teza za razmišljanje očigledno aludirajući na sadašnji loš imidž Srbije.

Usledilo je vrlo zanimljivo predavanje Angie Hall – Ulmann gen. direktor i osnivač 360td.  Prezentaciju su obeležile lične emocije i simpatije prema Srbiji i primeri lošeg prvog utiska koji stiču stranci kad dolaze u Srbiju – namrštena lica, nezadovoljni ljudi u Srbiji. “Potrebna je društvena promena ali ne kao francuska revolucija”, rekla je Angie, i dodala, “promenite izazove… izbegavajte folklorne elemente u promociji” i naglasila da strategija treba da bude “kratka, jasna i efikasna”.

Snimak izlaganja Angie Hall možete preslušati ovde:

Audio clip: Adobe Flash Player (version 9 or above) is required to play this audio clip. Download the latest version here. You also need to have JavaScript enabled in your browser.

Potom je dr Goran Petković izneo podatak da stranci ističu sledeća tri pozitivna utiska o Srbiji – gastronomiju, gostprimstvo i osećaj bezbednosti i radosti. Ne bih se složio po pitanju poslednjeg osećaja – bezbednost možda sam poput mnogih u Srbiji postao malo paranoičan, ali, npr svoj notebook retko ostavljam samog u stanu :) Zapitao se, da li je pravo vreme za brendiranje i konstantovao da su akcije onih koji dobro predstavljaju Srbiju nesihnronizovano.

Dr Ana Trbović govorila je ispred Saveta za promociju Srbije o problemima sa kojima se do sada sretao ovaj Savet kao i o ograničenjima koja ima, naglasivši da je Savet nezavisno telo Vlade Srbije u kome svi rade volonterski i da uskoro pokreću web sajt preko koga će komunicirati sa građanima. Saznali smo i da je tender za agenciju koja će sprovesti istraživanje i učestvovati u razvoju strategije brendiranja Srbije propaoiz formalnih razloga  jer je samo jedna agencija ispunjavala uslove. Kriterijumi za izbor agencije bili su da to bude strana agencija sa minimum 20 miliona eur prihoda, a kasnije u toku rasprave čulo se da je jedan od uslova bio i da ima iskustva u brendiranju nacije. Gospodin Mihailo Vesović, potpredsednik RPK je naglasio da svaki pojedinac ima ulogu u brendiranju nacije, dok je gospodin Željko Stojanović iz Ministarstva trgovine pomenuo i uticaj blogera i javnosti i detaljnije objasnio planirane korake u vezi pomenutog tendera.

U diskusiji koja je usledila čulo se dosta kritika počev od gospodina Miloša Čiriča koji je došao iz Slovenije na okrugli sto, i vrlo oštro kritikovao “predsedavajuće” jer nisu pomenuli šta su dosad uradili i izjavio da su oni zaposleni u njegovom preduzeću i da se tako prihvataju posla da bi ih sve otpustio.

 

Dragana Đermanović je zamerila što umesto pravdanja koje je očekivala čuje žalbe zašto nisu mogli nešto da urade. “Ja moram da vas pitam zasto se vi nama zalite. Vi ste ti koji odlucuju a mi zelimo i imamo pravo kao gradjani ove drzave da znamo o cemu je reč i na šta ćete utrošiti sredstva, koja je to strategija.” Jelena Jovanović (za prijatelje Miss Cybernaut) marketing manager firme ETarget sponzora Brand Fair-a je u Đinđićevom stilu (gotovo parfrazirajući ga) postavila pitanje “koliko mogu koštati sijalice” s obzirom da kad god se vraća u Srbiju na graničnom prelazu ulazi u “mrak” jer su sa naše strane granični prelazi neosvetljeni i da to ostvalja jednu ružnu sliku. Ja sam postavio vrlo provokativno pitanje da li, s obziorm da je uslov na tenderu bio da agencija mora biti strana, možemo očekivati da u sledećem mandatu poverimo mesto ministra odbrane generalu Vesliju Klarku recimo, jer ima mnogo iskustva a i stranac je. Istakao sam da se ne može brendirati zemlja u čije potencijale ne verujete i da sve napisano šta sam mogao naći odslikava samo želju da se iz postojeće situacije ispliva a ne da se plovi, te da bi zaista bilo potrebno da oni koji odlučuju imaju hrabrosti da ponude narodu ambicioznije ciljeve od “malo bolje”. Gospođa iz agencije GFK, koja je bila u publici je odgovarajući na moje pitanje o kriterijumima za izbor agencije navela i vrlo čudne odredbe tendera  - opisati na pet A4 strana celu planiranu strategiju i metodologiju a samo za nabrajanje priložene dokumentacije potrošili su skoro 200 strana.  Aleksandra Ilić je primetila da temperatura raste kao i da se diferenciraju dve sukobljene strane “gosti” i “predsedavajući”  kada je sugerisala ”predsedavajućima” da ne bi trebalo da budu začuđeni emotivnošću komentara i kritika koje dobijaju jer brendiranje se i zasniva na emocijama.

Diskusija je bila vrlo živa i da se vratim na početak ovog teksta, pokazala i po reakcijama moderatora i publike bio da ne sedimo za okruglim stolom već da je odnos ”Mi i patuljci”. “Patuljci” su iz publike, zaraženi virusom demokratije, zahtevali odgovore a nisu ih dobili, i svojom emotivnošću na momente dobijali simpatije pojedinih zvaničnih učesnika za pravougaonim stolom. Ipak, stiče se utisak da je publika došla pripremljenija na ovaj skup ali ni to nije toliko važno koliko činjenica da je ovaj “okrugli sto” bio to samo u nazivu. Njegova suština je bila više nalik konferenciji za štampu. Nespremnost pojedinih osoba za stolom (“predsedavajući”) za ravnopravan i otvoren dijalog i nervoza koja je vidno rasla i ogledala se u njihovim rečima kako je vreme odmicalo, pokazala je da im je smetalo što patuljci (ipak) pojma imaju. U traganju za “Gralom” biće nam potrebno mnogo više sloge, tolerancije i uvažavanja različitosti jednom rečju više viteštva ako za takvo što u današnjem svetu ima mesta.  Prirodno je da visok ulog budi i kod najboljih sebične ambicije, čak i po legendi složni Arturovi vitezovi utrkivali su se ko će prvi naći Sveti Gral, ali samo jedan od njih, Galahad jedini bio dovoljno vredan da ga nađe.

I, dok ovo pišem, na B92 ide repriza emisije Kažiprst u kojoj Žarko Korać kaže: “Ja moram da kažem jednu notornu stvar, mogućno je, desi se to u životu, retko, ali se desi, da sedam i po miliona ljudi greši, a da je jedan jedini čovek u pravu. Nije u masi, u podršci uvek istina, istina je tamo gde vi pokažete prstom i kažete – za ovo ću se boriti, to je moja istina. Nekada su ljudi koji su bili… znate, eto, sad su proslavili u Orašcu, juče, Sretenje, znači početak najvažnijeg datuma moderne srpske istorije, odluku da Srbija započne svoju nacionalnu revoluciju koja je uspešno završena, jer je Srbija dobla prva na Balkanu tu svoju nezavisnu državu. A koliko je tih ljudi bilo? Većina slušalaca neće ni znati tačno koliko se ljudi skupilo, koliko je tih ljudi bilo, malo, ali oni su verovali u to i bili su u pravu, mi smo njihova deca.”  

Ti ljudi su imali VIZIJU. A na ovom skupu nedostajala je VIZIJA i iskrena želja da se stvari promene i to kod onih koji je po prirodi posla moraju imati. U publici je me]utim vrilo od emocija i iskrene želje da se stvari promene. Kako to pomiriti?  Ne umanjujući značaj ove inicijative i okruglog stola, pitam se, treba li čekati vladu, državu da nas izbrendira svojim magičnim štapićem i uz pomoć super iskusne marketing agencije ili možemo svi mi, svako za sebe da uradimo najviše i najbolje što možemo da budemo primer Bolje Srbije?

Slični tekstovi:




No Trackbacks

You can leave a trackback using this URL: http://www.sasajovanovic.com/2009/02/17/srpsko-traganje-za-svetim-gralom/trackback/

4 Comments

  1. Pogled stranca koji živi u Beogradu.
    Bruce Sterling

    Posted February 17, 2009 at 8:56 am | Permalink
  2. Saša

    Link iz prethodnog komentara: http://vimeo.com/2465348 (Bruce Sterling)

    Posted February 17, 2009 at 9:54 am | Permalink
  3. Ivan

    Bruce Sterling – kako porazavajuce. Kako nas nacin zivota izgleda kao katastrofalna komedija u ocima ljudi koji nisu sa ovih prostora. Zastrasujuce je i to sto i kod sebe samog pronalazim modele posanja koje je opisao Bruce. Ali valjda je bolje da ih bar prepoznam i budem svestan istih pa ih u dogledno vreme izbacim iz upotrebe nego da ih okarakterisem kao izdajnicku propagandu uzrokovanim zbog Otomanskog gazenja srpske renesanse (kakav noz u ledja :) )

    Posted February 17, 2009 at 3:36 pm | Permalink
  4. Pozdravljam kolega,

    Zaista mi je drago što si prisustvovao događaju i problem posmatrao iz tako originalne perspektive.
    Za sada, pokazali smo da se može, da suvisao glas može biti glasniji i da podrška i sinergija pomeraju granice, pale svetla na granicama i bude emocije…
    Zanimljivo će biti povući sledeći a mudar potez…

    Posted February 17, 2009 at 3:43 pm | Permalink

Post a Comment

Your email is never shared. Required fields are marked *

*
*

Switch to our mobile site