Palo mi je nešto na pamet. Ovo je 1/2 jedne priče. Zašto je ovde, pitate se. Pa, recimo, zato što je ovaj blog drugačiji. Što su tekstovi trosmisleni i dvosmisleni a ipak najvažnije nisu već viđeni. I što je ovo dobra prilika da se malo online poigramo. Dakle, komentar možete napisati i sme sadržati samo jedno – prevod ove polovine jedne lepe priče. Ne treba mi prevod, samo hoću da na kraju ove “igre” svoj prevod uporedite sa prevodom nekog …ma videćete već o kome je reč …. okušajte se
Haircut
While Henry is sitting in a slippery nygohyde chair reading a copy of “Cosmopolitian” and smelling that stuff they put in hair for permanents, that stuff that smells like rotting eggs, he can’t help but remember watching his mother cut his father ‘s hair. He couldn’t have been more than three or four. His father was perched on a bar stool in the middle of the den.An old white sheet was spread under the stool like a shrowd and red towel covered this shoulders. Hanry’s mother stood next to his father, awkwardly holding an unbreakable plastic comb and pair of scissors she had especially bought for cutting his hair. She crouched down beside his head and closed her left eye to line up scissors. Very slowly, so she heared each hair beign cut, she closed the scissors. The brittle hair drifted away on the natural air currents of the room, the dark clippings floating down to the white sheet spread across the floor….
No Trackbacks
2 Comments
Šišanje
Dok Henri sedi u klizavoj stolici presvučenoj veštačkom kožom, čitajući „Kosmopoliten“ i mirišući ono što stavljaju u kosu za trajne frizure, ono što miriše na pokvarena jaja, ne može a da se ne seti kako je gledao majku dok šiša očevu kosu. Nije mu moglo biti više od tri ili četiri godine. Otac je sedeo na barskoj stolici na sred dnevne sobe. Stari beli čaršav bio je prostrt ispod stolice poput zastirke, dok mu je crveni peškir pokrivao ramena. Henrijeva majka je stajala pored oca, nevešto držeći nesalomivi plastični češalj i makaze koje je kupila specijalno za njegovo šišanje. Pognula se pokraj njegove glave i zažmurila na levo oko da bi poravnala makaze. Veoma lagano, tako da čuje odsecanje svake dlake, stiskala je makaze. Prirodna vazdušna strujanja u prostoriji raznosila su tanane dlake, i tamni pramenovi padali su na beli čarašav razastrt po podu.
Interesantno, preko 200 poseta postu, i samo jedan pokusaj
))
Pa eto da je bilo vise najbolji prevod bi dobio autenticni primerak knjige u kojoj je prica objavljena – "Osluskivanje tisine" objavljene 1989. godine. Ovo je bila zbirka sa drugog konkursa za kratku pricu radio emisije OZON radija 202.
A evo i prvog prevoda koji je tada uradio David Albahari. Hvala Davide
Šišanje
Dok Henri sedi na kliskoj plastičnoj stolici, čita "Kosmopoliten" i oseća miris sredstava koje stavljaju u u kosu kada prave trajnu, sredstava koje smrdi kao pokvarena jaja, mora da se priseti kako je njegova majka šišala njegovog oca. Tada je imao tri ili četiri godine. Otac je sedeo na barskoj stolici nasred sobe. Ispod stolice je, poput pokrova, bio raširen stari beli čaršav, a crveni peškir mu je pokrivao ramena. Majka je stajala pored oca, i nezgrapno stiskala nesalomivi plastični češalj i makaze koje je kupila za šišanje. Prignula se do njegove glave i zatvorila levo oko da bi usmerila makaze. Lagano je, tako da je čula kako se svaka dlaka seče, stiskala makaze. Krhke dlake poleteše za strujanjem vazduha u sobi, odsečeni tamni vrhovi spustiše se na beli čaršav rasprostrt preko poda.
Prevod: David Albahari
— MidnighCaller svaka cast za vrlo priblizan prevod Albaharijevom…
Autor price je Steven D. Krause
Associate Professor, Department of English Language and Literature
Eastern Michigan University
O autoru ove price mozete procitati ovde
http://stevendkrause.com/about/
http://krause.emich.edu/
http://www.stevendkrause.com/academic/blog/