Danas kada čak i tekst procesor (Word recimo) mnogi od nas zamenjuju online tekst procesorom, i pritom njihove osnovne opcije koriste bez razmišljanja a rezultat je vidljiv i pre štampanja, ovakav korisnički interfejs teško da bi većina korisnika razumela i umela da koristi. A on je u to doba bio “grafički”, tj wysiwyg tekst procesor, za razliku od nekih drugih, Word Star, TeX itd.
Kao što danas malo ko zna ijednu DOS komandu, a nekad bez toga nije mogao koristiti kompjuter.
Ali da ne bude zabune – nisam sentimentalan, naprotiv. Fasciniran sam napretkom tehnologije. I njenim ulaskom u sve sfere života.
Tehnologija. Visoka tehnologija. Nekad su te reči označavala nešto šta se povezivalo sa naučnicima u belim mantilima. Danas je dostupna svima, i izašla je iz okvira fabričkih hala i vojnih istraživačkih programa.
Tehnologija vredi tek onda kad je mnogi mogu iskoristiti a da ne moraju znati ni kako to funkcioniše.
Šta će biti sa nama posle Interneta?
Da li je iko mogao zamisliti da će biti izmišljena savršenija sprava za komunikaciju, od telefona, onda kad je telefon pronađen? Ili od radio stanice? Od televizije i videofona? U vreme nastanka i korišćenja to je bio vrh komunikacione tehnologije. Danas je to internet i njegova sprega sa mobilnim telefonima.
Šta će biti sledeće?
Da li je tehnološki internet komunikacija savršenija od telefonske? Svakako jeste. Da li je filozofski posmatrano, ona realniji odraz žive komunikacije? U neku ruku i nije! Telefon (običan fiksni) i dalje mogućava komunikaciju u realnom vremenu dok internet i mobilne komunikacije digitalizuju zvuk i sliku, kodiraju na jednoj strani, dekodiraju na drugoj strani i imaju kašnjenje.
Mentalna vežba
Zamislite buduću tehnologiju koja će biti namerno “osiromašena” da bi pružila jedan viši kvalitet. To se dogodilo sa sa filmom i televizijom. Kvalitet slike je manji nego na filmskoj traci ali su koristi nemerljive. Koja je sledeća komunikaciona tehnologija?
Budućnost kompjutera
Na početku kompjuterske ere kompjuteri nisu imali ekrane. Bilo je nekih lampica, završavali su posao za koji su bili programirani, a eventualni ispis je bio na papiru. Na štampaču. Smešno ili ne, jedan od prvih kompjutera koje sam sastavio, kada sam ih počinjao prodavati, morao sam sastaviti i instalirati bez monitora. Kupac nije tražio monitor, ja nisam poručio, a drugi nisam imao. Ali imao sam štampač
I mogu vam reći da je korišćenje kompjutera bez ekrana moguće, ali užasno naporno LOL.
Da li će budući kompjuteri imati ekrane i kakve? Trodimenzionalni ekrani već su se pojavili na tržištu, ali već smo okruženi kompjuterima koji nemaju nikakav ekran ili specijalizovane i uprošćene displeje. U automobilima recimo.
Sasvim je izvesno i da tastatura i miš neće biti neophodni. Interfejs koji prepoznaje pokrete ili glasovne komande već postoji.
Kompjuteri će sasvim sigurno dobiti na hiljade ili milione varijacija i spustiti se u naš svakodnevni život, u obične predmete. Kucanje adresa da bi od drugih umreženih kompjutera dobili neku informaciju neće uvek biti neophodno. Mreže će postati složenije i samoorganizovane. O jednom takvom inovativnom pronalasku sam već pisao na ovom blogu – o Siftablesu.
Mentalna vežba
Zamislite mogućnosti običnih uređaja koji će biti povezani kako međusobno, tako i sa Internetom. Veš mašinu koja sama bira program pranja preuzimajući uputstva sa Interenta, recimo. Ili mikrotalasna, hladnjak. Programski jezik JAVA nastao je na takvoj ideji.
Materijalizacija nematerijalnog
Sasvim uobičajeno, danas čuvamo ogromne količine dokumenata u elektronskom obliku a samo po potrebi ih štampamo – u koloru. Pravi izazov, međutim, biće kada bajtove pretvorimo u materiju koja ima trodimenzionalni oblik. Zamislite svet u kome “printeru” (za koji se koristi najpribližnija reč “fabrikator”) pošaljete informaciju i on stvori trodimenzionalni predmet koji vam je potreban. Pretvaranje bitova u atome. Kutiju, igračku, čaše za goste… Fantastika? Za nas, obične ljude – da. Za laboratorije i patentne zavode – ne. To se već radi. Proverite – sjajne stvari se kuvaju na MIT Media Lab. Danas muzika i knjige, sutra predmeti?
Mentalna vežba
Zamislite šta bi voleli da možete skinuti sa interneta i napraviti na svom personalnom fabrikatoru.
Robert Šekli je u delu “Savršena planeta” osmislio uređaj koji materijalizuje ženu. Po potrebi. Nema svađa i uvek je mlada. Ok, šovinistički, ali mašta je bezgranična a i žene mogu i umeju maštati… Nemojte preterivati![]()
Za ovaj članak to bi bilo dovoljno…
Uživajte u raskošnim mogućnostima budućnosti koja je već počela.
I, da, apsolutno sam siguran da će se pojaviti NEŠTO šta se neće zvati Internet i šta će biti još impresivnije od Interneta. Brzina kojom tehnologija napreduje možda nam omogući da za života to i vidimo. Možda nećemo potpuno razumeti i onako matori ćemo možda tvrditi da je to glupost koja otuđuje ljude od ljudi i od sveta, ili previše moći daje mašinama, ali mi se svakako nećemo mnogo pitati tada ![]()
Slični tekstovi:
- Teorija donjeg veša na Intenetu
- Muke po talasima ili Google Cunami
- Djordano Bruno i Internet
- Neko drugo vreme
- Kockiceeeee

No Trackbacks
You can leave a trackback using this URL: http://www.sasajovanovic.com/2009/12/01/zivot-posle-interneta/trackback/
8 Comments
Ista pitanja sam sebi postavljao pre neki dan. TV sam prevazisao odavno i sve sto imam za pretraziti je net…
( Spreman sam i da priznam kako sam ovisnik o netu…)
Sta god bilo sledece, radujem mu se i uzivam kao i sada u netu…
Tastature i miševi? Neki su to već uveliko prevazišli… Na linku http://is.gd/57amL je fenomenalna prezentacija “The thrilling potential of SixthSense technology” Pranava Mistrya održana u okviru TEDIndia. Za neke je budućnost već počela…
Da, Pranav Mistry je iz MIT Media Lab i on je razvio – pronašao SixthSense tehnologiju
@Pedya
Hvala, evo tog snimka
Buducnost muzike… zahvalnost za ovaj link dugujem mom bratancu Milošu…
Ja sam se definitivno navukao na net
Jedva čekam novije i jače stimulanse
Viziju jedne nevjerovatno progresivne tehnologije imali su Isus i Tesla: glavni procesor je ljudski mozak. Oni su zamišljali takav vid komunikacije izmedju ljudi koji neće zahtjevati riječi,tekst,niti bilo kakvog materijalnog posrednika izmedju ljudi… Jednostavno, podešavanjem moždanih frekvencija čovjek će moći da razgovara sa bilo kim na svijetu, plus što će na isti način moći da koristi iskustva preminulih, koja se emitovana u kosmos… Jednostavno, svaka materija vibrira, i emituje svoje frekvencije u prostor… Caka je “pohvatati” iste, i tako dobiti informaciju… Dosta slično mobilnim telefonima..
Kad se sjetim da koristimo tek nekih 6% moždanih kapaciteta, i da smo sa tih 6% izgradili sve ovo oko nas, hvata me pozitivna jeza šta bi bilo kad bi imali 100%……….
@Milko
I pritom ne stvaramo efektivno ni 10% vremena koje imamo na ovom svetu.