Takodje, u softveru postoje opcije koje bi bilo preporucljivo da se vode radi sto kvalitetnijeg koriscenja istog. Sto se ostaliih stvari u komentarima prethodnika tice, u potpunosti se slazem, ali mi se cini da je to tema za jedan poseban post

Da citiram dio iz moje nove knjige "Sanjaju li menadžeri otpuštene radnike": "Konačno, opet ponavljam – ako smo izabrali takav obrazac ponašanja, nitko nam drugi neće biti kriv za ekonomski krah. Dok mi gubimo vrijeme na prebrojavanje stranačke pripadnosti, tvrtke razvijenih zemalja uče. Dok mi dijelimo novac po babi i stričevima, tvrtke razvijenih zemalja traže nove kupce. Dok mi gubimo vrijeme na gubljenje vremena, tvrtke razvijenih zemalja rade. I kad nas za nekoliko godina jeftino kupe – ljude, zemlju, more – nemojte reći da niste bili upozoreni. Kad dođe vrijeme da počnemo plaćati kredite koje smo uzeli, bez rada i radnih navika, preostat će nam samo da prodamo «obiteljsku srebrninu». Možda ćemo shvatiti da, dok smo se mi hvalili »kako nas nitko ne može platiti koliko malo možemo raditi», netko je drugi radio i zaradio dovoljno da nas može (ot)kupiti. Da bi, kad svane jutro, mogli raditi kao magarci u njegovom rudniku. Trgovini ili hotelu, svejedno. Najvažnije je da nam pritom nitko neće moći prigovoriti da nismo iskoristili sve moguće prilike da napravimo najviše u korist vlastite štete."

Ja naime uvek ljude tj plate tretiram kao investiciju a ne kao trosak ali vecini je to samo nuzno zlo i trosak. Svi su u fazonu – da ja zaradim a drugi pa i oni koje platim nek se snadju.

Ipak ako se zagrebe ispod povrsine i razmsili dublje o aspektima koriscenja softvera ovog tipa, ostaje da ustede koje se ostvare i profesionalniji pristup nisu za zanemarivanje. Bolje je ustedeti na praznom hodu nego na ljudima.

1. Tko su glavni kupci vaše kompanije?
2. Jeste li nedavno razgovarali s njima?
3. Znate li izazove s kojima se susreću?
4. Tko nam je konkurencija?
5. Što rade dobro, a što ne?
6. Koja je realna procjena što mi radimo dobro, a što ne tako dobro u odnosu na naše kupce i konkurenciju?
7. Kakve ljude trebamo da bismo konkurirali konkurenciji, a zadovoljili kupce?

Većina HR-ova, koji ne doživljavaju svoj posao kao dio poslovne strategije kompanije ili nisu uključeni u proces odlučivanja o poslovanju, ne zna odgovor na ova pitanja. Ako ne poznaju kupce i njihove izazove, kako onda znaju koje će ljude zaposliti, koje su njihove kompetencije i koje edukacije im trebaju, kao i koji sustav nagrađivanja je najpodesniji? Ne znaju li to, niti najbolji softver ne može im pomoći.
Budući da vode brigu o najvrjednijem kapitalu tvrtke – njenim ljudima – HR menadžeri trebaju i najviše pridonose tvrtki kada su svjesni svoje uloge u kompaniji i kada daju svoj doprinos shvaćajući da ljudi rade poslove s ljudima. I da su za uspješno poslovanje na tržištu potrebni kvalitetni ljudi. Onako, za kraj – budući da je na ovim našim balkanskim prostranstvima, inzistiranjem političara na jeftinoj radnoj snazi kao elementu konkurentnosti na svjetskom tržištu, čovjek pretvoren u najjeftiniji dio poslovanja tvrtke, samim time lako zamjenjiv i nevažan.