Da li je Internet “kriv” za Globalizaciju?

Verovatno od kad je sveta i veka ne postoji nijedno doba u kome ljudi nisu bili u zabludi da je sve već izmišljeno. I zaista, ako danas stavimo prst na čelo i zamislimo se lako ćemo doći do pitanja šta još može biti izmišljeno u svetu u kome se protiv bolesti počinjemo boriti na nivou nanorobota, u kome imamo tehnologiju da se odlepimo od planete i zaplovimo Svemirom, kada u ljudsko telo možemo zaviriti neinvazivnim metodama i dobiti 3D sliku svakog delića tela, ljudski DNK smo skoro potpuno dešifrovali, a na polju telekomunikacija ljudi ostvaruju komunikaciju jedni sa drugima trenutno, bez obzira na daljinu, zahvaljujući sistemima globalnih bežičnih komunikacija koje pokrivaju bezmalo celu planetu. Pa ipak, takav svet gotovo preko noći se promenio sredinom devedesetih godina pojavom Inteneta za koji je malo ko tada mogao predvideti do kojih će se razmera razviti.

Danas, više nego ikad, ipak, poučeni iskustvom, mudro je zaključiti da nije sve izmišljeno i da je ljudska mašta beskrajna. Svet posle Interneta biće još uzbudljiviji, a i ovaj sada nadmašuje mogućnosti sveobuhvatnog poimanja. Razvoj tehnologija za obradu informacija je neverovatno brz, toliko brz da se  ponekad čini neograničenim. Godine 1965., Gordon Moore (kasnije su-osnivač Intel-a) formulisao je pravilnost koja se danas naziva Murovim zakonom, prema kome će razvoj procesnih kapaciteta mikroprocesora udvostručavati svakih 18 meseci, dok će se cene i potrošnja energije neophodne za obradu  smanjivati sličnom brzinom. Murove prognoze su validne i tačne i danas, a eksperti predviđaju da će se ova razvojna tendencija nastavljati najmanje do kraja XXI veka. Što se brzine razvoja ICT  tiče, pored Murovog zakona treba navesti i pravilnost vezanu za razvoj kapaciteta kanala koji prenose informaciju kroz mreže. Za razliku od razvoja procesnih moći mikroprocesora, koje se udvostručuju svakih 18 meseci, kapaciteti kanala se utrostručuju svakih 12 meseci, sa procenom da će ova tendencija trajati još najmanje 20 godina.

GLOBALIZACIJA ILI AMERIKANIZACIJA?

Termin globalizacija prvi put se pojavljuje osamdesetih godina, a tokom devedesetih postaje nezaobilazan kako u naučnim krugovima tako i popularnoj literaturi i vrlo često (pogrešno) meša sa “amerikanizacijom” iako SAD nisu prouzrokovale ovaj fenomen, već rapidan razvoj tehnologije. U početku, termin globalizacija se uglavnom koristio u redukovanom pogledu i svodio na ekonomsko-finansijski aspekt, ali danas, u svetu koji je direktno zavistan od stepena razvoja informacionih tehnologija i infrastrukture Interneta, procese globalizacije i proces razvoja Interneta je nemoguće razdvojiti. Internet globalizacija (ili ICT globalizacija) je fenomen kome prisustvujemo, sa kojim živimo i koji ne razumemo u potpunosti.

Nj. V. INTERNET

Možda naizgled nepotrebno pitanje, s obzirom na strrukturu publike ovog bloga, ali da ga postavim – šta je ustvari Internet? Najteže je definisati nešto šta je sveprisutno jer upravo očiglednost i sveprisutnost Interneta ključni je izvor zabluda o tome šta je on ustvari. Uobičajene predstave Interneta vezane ili za laička poimanja koja mogu biti donekle tačna (“mreža svih mreža”, direktno povezivanje kompjutera i sl.), ili se pogrešno koristi termin „cyberspace” što je sasvim suprotno realnosti. Pojam Cyberspace iz romana “Neuromancer” William Gibson-a, podrazumeva referisanje na na određene mentalne korelate koji bi u hipotetičkoj situaciji “direktnog” povezivanja neuralnog sistema u neki kompatibilan vid informacione arhitekture konstituisali subjektivnu percepciju. Promena stanja svesti pri učešću na svetskoj mreži ipak je i dalje (na sreću) samo u domenu naučne fantastike i o njoj nema ni pomena u stručnoj psihološkoj literaturi. Mnogo bliže poimanje totalnog uvida u to šta je Internet, pruža koncept faznog prostora iz kibernetike: shodno tom konceptu, Internet možemo da shvatimo kao skup svih mogućih stanja svih mogućih promenljivih koje određuju stanje sadržaja na hipertekstualnim stranicama koje čine World Wide Web. Kompleksna definicija nelinearnog sistema čije “totalno” razumevanje premašuje i stavove najoptimističnije naučno-popularne literature, zar ne?

Upravo radi izbegavanja takvih nejasnih shvatanja Interneta najbolje je držati se tehničke definicije poput one koju je još  24. oktobra 1995. definisao Federalni Savet za Mreže (Federal Networking Council) Sjedinjenih Američkih Država:

“Federalni Savet za Mreže (FNC) se slaže da sledeći jezički iskazi odražavaju našu definiciju termina “Internet”:

“Internet” se odnosi na globalni informacioni sistem koji
  • - je logički povezan preko globalno jedinstvenog adresnog prostora zasnovanom na Internet Protokolu (IP) ili njegovim narednim ekstenzijama/nadogradnjama;
  • - je u stanju da pordrži komunikaciju koristeći Transmisioni Kontrolni Protokol/Internet Protokol (TCP/IP) ili njegove naredne ekstenzijame/nadogradnje; i/il druge IP kompatibilne protokole;i
  • - omogućava, koristi ili čini pristupačnim, bilo javno ili privatno, usluge visokog nivoa koje počivaju na komunikacijima i pratećoj infrastrukturi ovde opisanoj.”

Ok, toliko o teoriji, a sad slede…

PRAVILA PRAVILA, DA BI ME UDAVILA…

Internet, to i vrapci danas znaju, nema vrhovno upravljačko telo, ne pripada nikome, decentralizovan je ali istovremeno Internet počiva na jedinstvenom fenomenu globalnog i kompletnog slaganja oko standarda prenosa informacija putem Interneta. Internet podrazumeva slobodu ali ne i anarhiju.

Sam standard komunikacije na Internetu – TCP/IP ne implicira tehnologiju uređaja koji će ga koristiti.

Današnje kompjutere mogu zameniti bilo kakvi budući kompjuteri – ukoliko standardni kod razmene informacija među njima ostane isti, onaj koji definiše TCP/IP protokol, i ništa suštinsko u prirodi Interneta se neće promeniti. Drugim rečima, već danas mobilni telefoni budućnosti  komuniciraju i preko TCP/IP protokola, VoIP (Voice Over IP) telefoni takođe počivaju na ovom standardu, i svi oni kao i neki budući uređaji koje danas ne možemo ni zamisliti a koji budu počivali na ovom standardu – biće deo Interneta, iako svakako nisu “kompjuteri” u uobičajenom značenju te reči.

Zašto je standard toliko bitan? Zamislimo šta bi izazvala promena jednog ustaljenog standarda – to je veoma skup poduhvat i njegova eventualna promena izazvala bi kolaps tržišta.

Jednom definisan, i široko prihvaćen standard informacione razmene, teško da će trpeti krupne izmene u razumno određenoj budućnosti. Internet je tu sa nama da bi ostao, najverovatnije, dugo vremena u formi koja nam je već sada poznata. Niko nije spreman da kolje vola za kilo mesa…

CRKVA I INTERNET

Iako je smatramo konzervativnom, Crkva vrlo pomno i kritički prati razvoj Interneta i globalizacije, kao i uticaj tih procesa na samu Crkvu.

Globalizaciju Crkva posmatra kritički i kompleksno preko međusobne globalne povezanosti različitih aspekata: ekonomskih, političkih, kulturnih i psiholoških, uz uporednu vezu između tokova roba, ideja, informacija, ljudi i tehnologija. Globalizacioni fenomeni koji u najvećoj meri vrše uticaj na život Crkve su potrošačko društvo, globalna informativno-medijska sfera, vremensko-prostorna kompresija, desuverenizacija i ekonomska transteritorijalnost, i kulturna homogenizacija.

Prema Crkvi, globalno potrošačko društvo vrši negativan uticaj tako što liturgijsku svest savremenih hrišćana posredno oblikuje konzumerističkim etosom koji čoveka prevashodno stavlja u ulogu potrošača, makar i u duhovnom pogledu. Tako Liturgija lako postaje objekat zadovoljavanja individualnih duhovnih potreba, a služba sveštenika dobija servisni karakter.

Informativno-medijska sfera utiče na problem relativizacije hrišćanske poruke među ostalim medijskim porukama, pokušavajući da nametne informativni pristup Crkvi, u kome je primarno imati informacije duhovnog karaktera. Ipak, sa druge strane, đakonska služba bi trebala biti obogaćena upotrebom informacionih tehnologija, tako da iskoristi pozitivne aspekte ove sfere na način koji ne bi narušio liturgijsku svest.

Vremensko-prostorna kompresija kao proces koji relativizuje prostor, a donekle i vreme nosi posredne posledice po percepciju liturgijskog vremena i prostora. Iako u tome ona vidi problem zbog narastajućih težnji za  „liturgijskim sastajanjem da daljinu“ preko interneta jer se time, smatraju,  stvara privid učešća na liturgijskim sabranjima uz paradoks nepričešćivanja, Crkva je svesna da vremensko-prostorna kompresija može imati i pozitivan uticaj, pre svega u smislu uspostavljanje trenutnog i direktnog kontakta sa svakom tačkom na planeti, ali i u mogućnosti proste, fizičke mobilnosti vernika na interkontinetalnom nivou zarad saborskog okupljanja, što dodatno afirmiše koncept sinodalnosti na svim nivoima.

Treći problem Crkva vidi u procesu globalne desuverenizacije i transteritorijalnost pre svega jer je to problem geopolitičkog faktora koji može postati neka vrsta normativnog elementa prilikom razmatranja crkvene organizacije, pri čemu se Crkva nalazi pred naizgled nerešivim problemom – ona najčešće podržava jake nacionalne suverenitete zbog odbrane slobode u okviru unipolarnog sveta, dok joj sa druge strane etatizam i etnofiletizam sve češće prave velike probleme, pogotovo u slučaju autoritarnih režima. Drugo iskušenje je apsolutizacija drevnih istorijskih titula i prvenstava časti, što otvara problem organizacionog nominalizma i misije u savremenom svetu. Ipak, uz sav oprez Crkva vidi i šansu u globalizaciji kroz sinergijsko delovanje svih pomešanih Crkava, van koga nema temeljnog i održivog rešenja.

Prema procesu globalizacije, Crkva smatra, treba biti maksimalno kritičan, uzimajući u obzir njegovu širinu i dinamičnost, ali i neizvesnost njegovog toka. Suština kritičkog stava Crkve prema globalizaciji je u što boljem određenju suštine i specifičnosti tog procesa, kao i permanentnom praćenju novih šansi i izazova.

BIZNIS

Ok, ljudi, ako je Crkva kao tradicionalno konzervativna organizacija prihvatila neminovnost Interneta i globalizacije koju donosi, šta sprečava biznismene da to isto učine, ako znamo da je biznis najinovativnija oblast ljudskog delovanja?

Navika! Navika je najjača sila na svetu.

Navike se teško menjaju i to je ključni razlog zbog koga neke kompanije vrlo sporo primenjuju blagodeti Interneta. Ipak, kao što je odavno Čarls Darvin ustanovio, “ne opstaju najjači i najlepši, već oni koji se najbrže prilagođavaju promenama”. Internet nosi suštinske promene u poimanju načina obavljanja poslovanja i ko im se brzo ne prilagodi – propašće.

Šta jedna kompanija može dobiti a šta izgubiti na Internetu?

Internet pruža jedinstvenu šansa za sve da postanu lideri na tržištu. Internet je naime tako dinamičan medij, da je sa dobrom idejom moguće osvojiti tržište neverovatnom brzinom. Startne pozicije su iste i za male i za velike, i na Internetu finansijska moće nije presudna. Poslovanje na Internetu je u biti otelotvorenje čuvene izreke Alberta Ajnštajna: „mašta je važnija od znanja“. Naravno da će uvek biti skeptika koji će reći da je lako bilo Bilu Gatesu da uspe jer je imao bogate roditelje i pretke, ali zar nisu i mnogi drugi imali iste ili bolje startne pozicije pa nisu postigli takav uspeh?

Prevazilaženje državnih granica

Dalje, Internet omogućava slobodu i mogućnost izbora na globalnom nivou. U potrazi za dobavljačem ili kupcem kompanija ne mora nužno da posmatra samo svoju najbližu okolinu. Ceo svet je dostupan putem Interneta. Sa milijardu ljudi kao korisnika Internetu naivno je smatrati da postoji išta vredno pažnje a da o tome već ne postoji informaicja na Internetu.

Zatim globalno prisustvo. Globalno prisustvo ne znači samo da je postavljanjem veb sajta kompanija premostila granice matične države. To samo znači da ima priliku da bude viđena širom sveta.

To neminovno dovodi do povećanja kvaliteta proizvoda i usluga kroz transparentu i globalnu konkurenciju i do višeg kvaliteta proizvoda i usluga.

Ekonomija darivanja

Postoji jedan bitan element kojeg većina ljudi još uvek nije u potpunosti svesna: ljudi razmenjuju ono što njima deluje primereno na slobodan način i očekuju da to isto važi za sve sisteme masovne komunikacije. Ubedite vaše korisnike da je vaš proizvod vredan i oni će ga i da to ne tražite širiti i promovisati dalje.

Kako je to pisac Paolo Koeljo rekao na otvaranju sajma knjiga u Frankfurtu 2008 godine: „suština naše rasprave je sledeće: razmena ideja. Navedeni primeri svi ukazuju na sledeće: tehnologije koje su usledile bile su tehnologije koje omogućuju idejama da kruže i dosegnu što širu publiku. Zakoni su se naknadno prilagodili ovom novom kontekstu (a ne obrnuto!) – zakonski pojam autorskih prava razvijao se paralelno sa ovim novim industrijskim razdobljem, u kojem su troškovi proizvodnje i distribucije bili relativno visoki.“   Primer Paola Koelja najbolje ilustruje takozvanu „ekonomiju darivanja“ koja je karakteristična za Internet – nakon objavljivanja svoje poslednje knjige u vidu besplatne elektronske knjige  na veb sajtu Paolo Koelja, neka tržišta poput Beloruskog su prosto “eksplodirala” u pomami za njegovim “papirnatim” izdanjima.

Slobodna razmena ruši dosadašnje koncepte vlasništva i autorskih prava i globalno dovodi do promena zakona i biznis modela.

Merljivost aktivnosti na Internetu

Internet pruža jednu sasvim novu dimenziju poslovanja – interaktivnost. U svakom momentu vi možete biti u Interakciji sa svojom ciljnom  publikom i kupcima. Ukoliko se oglašavate možete trenutno meriti efekte oglasne kampanje. To do sada nije bilo moguće ni na jednom mediju.

Niski troškovi poslovanja = veći profit

Trenutna komunikacija na Internetu omogućava brzo pokrivanje geografski vrlo udaljenih tržisšta, brzo reagovanje na želje i zahteve kupaca i zbog odsustva poštanskih troškova i papirne dokumentacije, značajne uštede. Kraće vreme reagovanja na zahteve kupaca znači i njihovo veće zadovoljstvo  a njihovo veće zadovoljstvo pretvara se vremenom u lojalnost robnoj marki-brendu i ponovljenim kupovinama.

Naravno, sve ima svoju cenu pa i ove silne prednosti. Pre svega da bi se iskoristile potrebno je znatno više nego ranije ulagati u savremenu kompjutersku obuku i još više u edukaciju zaposlenih kako bi razumeli koncepte Internet poslovanja i efikasno ih primenjivali.

Realnost virtuelnog sveta

Internet i ono šta se na Internetu dešava obično se naziva virtuelnim i smatra odvojenim od fizičkog (realnog) sveta. Međutim, virtuelnost Interneta je samo u tome da ono šta se na njemu može naći nije moguće opipati rukama (osim ako “virtuelnu” osobu sa druge strane ekrana pozovete na kafu, kaficu ili kako god se to zvalo). Mišljenje da je virtuelno isto što i imaginarno a time i sasvim drugačije i neuhvatljivo ili nebitno, nalikuje paradoksu sa imaginarnim brojevima u matematici. Naime, koren negativnog broja je imaginaran broj, ali kao što svi elektroničari a i Hi-Fi audiofili znaju jedna imaginarna vrednost koristi se za opis realne karakteristike u fizičkom svetu – impedansa koja je mera za otpor u naizmeničnoj sinusoidnoj struji je kompleksan broj koji se sastoji od realnog dela – otpora i imaginarnog dela – induktivnog otpora, a kod samih kalema i kondenzatora to je samo imaginarna vrednost. Uprkos tome ovo je vrlo očigledna realna i merljiva fizička pojava. Na sličan način i “virtuelnost” interneta treba uzeti samo uslovno i samo toliko da mi čulom dodira ne možemo osetiti ono šta s ena Internetu nalazi, ali to nedvosmisleno postoji i deo je našeg kompleksnog sveta.

I-Društvo

Za razumevanje okruženja u kome kompanije posluju na Internetu nužno je poznavati karakteristike Informatičkog društva.
Informatičko društvo ili I-društvo je ono koje:

  • - preko visoko razvijenih ICT mreža,
  • - ravnopravnog i širokog pristupa informacijama,
  • - predstavljanja odgovarajućih sadržaja u odgovarajućim formatima, i
  • - efektivne komunikacije

omogućava ljudima da ostvare svoje potencijale, promoviše održiv ekonomski i društveni razvoj, unapređuje kvalitet života za sve, potiskuje siromaštvo i glad, i unapređuje participaciju u donošenju odluka (WSIS, Asia-Pacific Regional Conference, The Tokyo Declaration, 13 – 15th January 2003.).

Osnovni način na koji se posmatra problematika razvoja I-Društva u dosadašnjoj teoriji i praksi Internet Globalizacije suštinski se oslanja na koncept digitalne podele. Ovaj koncept ukazuje na razlike koje postoje u pristupu Internetu među razvijenim i manje razvijenim delovima sveta.

Globalna upotreba engleskog jezika na Internetu

Dominacija engleskog  jezika je ključna karakteristika savremenog I-Društva. Ekonomska moć država engleskog govornog područja direktan je razlog za dominaciju engleskog jezika na Internetu.

upotreba jezika na internetu 

Distribucija korisnika Interneta u svetu prema maternjim jezicima korisnika (izvor:
agencija Global Reach, septembar 2002., http://www.global-reach.biz).

Odnos broja korisnika i GDP

Istraživanja pokazuju da je GDP direktno i linearno u srazmeri sa brojem korisnika Interneta. Što ej u nekoj državi više korisnika Interneta – to je GDP veći. Ova pojava se svakako može tumačiti i drugačije – što je veći GDP, veći je broj korisnika kojima je dostupan Internet i koji ga redovno koriste.
Broj korisnika interneta i BDP 

Odnos između bruto društvenog proizvoda (u milijardama dolara) i broja
korisnika Interneta. Odnos je linearan jer prikazuje samo segment relativno razvijenih
zemalja – deo S-krive koja je realnost ovog odnosa u svetu.

Digitalna podela

Digitalna podela se može posmatrati na nivoima čije su jedinice različito definisane, kao prostorne (kontinenti, regioni, države, gradovi) i vremenske (različite stope priraštaja broja korisnika  Intereneta u određenom konstantnom teritorijalnom okviru). Osnovni kontekst u kome se digitalne podele definišu i posmatraju je odnos ekonomskog statusa i pristupa Internetu. Ovako postavljena, digitalna podela daje sivu i sumornu sliku oštre podele sveta na siromašne i one koji to nisu, koju u stopu prati slika pristupa Internetu.
Digitalna podela
Na x-osi se nalaze kategorije koje označavaju broj korisnika
Interneta po državi, na y-osi je prosečan bruto društveni proizvod po glavi stanovnika u
određenoj kategoriji. Ovi podaci su dobijeni na osnovu analiza GDP per capita i procene
broja korisnika Interneta za 192 države (izvor: CIA, The World Factbook 2002,
http://www.cia.gov/cia/publications/factbook/)

 

Iako ovakva digitalna podela pokazuje sukob civilizacija na relaciji SAD-KINA i razvijen svet-nerazvijen svet, brzina razvoja Interneta i neminovnost korišćenja Interneta dovodi do prožimanja svih struktura društva. Čak i siromašni regioni poput Afrike, ubrzano se obogaćuju ICT tehnologijom i Internet sadržajima potppomognuti donaicjama Worldbank koje prelaze milijarde dolara.

Globalna konkurencija, standardizacija, transparentnost ponuda, bolja informisanost kupaca, neprekidni pritisak priliva novih ideja, brz razvoj socijalnih mreža, integrisane komunikaicje različitih uređaja, trenutna dostupnost informaicja, propisa, ogromna populacija na Internetu (1/6 svetskog stanovništva), sve zajedno doprinosi ujednačavanju “pravila igre” u biznisu, potiskivanju nekorektnih i zlonamernih učesnika, povećanju kvaliteta, brzoj razmeni ideja i dobara i sinergijski daje snažan podsticaj napretku i biznisu.

Opasnosti koje “ne-fizička” priroda i vremensko-prostorna kompresija Interneta skrivaju, a koje zlonamerne osobe i organizacije mogu iskoristiti, dovode do sve snažnije i ujednačene zakonske regulative koja postavlja osnove za bezbedno i efikasno poslovanje na Internetu. Time po prvi put bez obzira na političke razlike i interese čak i suprostavljene i neprijateljske države zajedno usvajaju i primenjuju istovetna pravila i regulative.

Globalizacija po svemu sudeći, nosi opasnosti asimilacije manjih od strane većih ali istovremeno pruža izuzetan kvalitet kroz otvorenu razmenu ideja i poslovanje bez ograničenja koje fizički svet poznaje.

Bez Interneta kao kanala, globalizacija bi možda i bila moguća, ali kroz istorijski već viđene apsolutističke ili kolonijalne forme dok sa Internetom globalizacija postaje dobro svih i delo svih a pre svega zahvaljujući decentralizovanoj ali ne i anarhističkoj prirodi Interneta.

Internet se bazira na razumevanju zajedničkih potreba, i uvažavanju različitosti i kao takav predstavlja i sociološki i civilizacijski kvantni skok u razvoju ljudskog društva.

I za kraj,  Internet, po meni, ako je i “krivac” za globalizaciju, onda je kriv za one pozitivne efekte. To je ipak sjajan izum, koristan i zabavan. Zabavna strana Interneta je ono šta ga razlikuje od drugih tehnoloških revolucija. A tako i treba biti, najzad, život je ipak igra, zar ne?