Saša Jovanović

Poslije mjesec dana provedenih po Lickom polju vratio sam se u Knin.
Iz pravca Kistanja u Knin ulazi traktor, s interventnim vodom iz Kistanja.
Na traktoru je harmonika: pjevaju i pucaju.
Na traktoru je zarobljenik. Prvi zarobljenik koji je doveden u Kistanje
- Pirja Dalibor.
A sada su ga dovezli u KNin, da ga predaju u zatvor.
Traktor staje ispred svake kafane. Kistanjci masu i pozdravljaju se.
Pokazuju zarobljenika, uhvacenog pre deset dana.
Kada su ga prije deset dana zarobili i doveli u Kistanje, ostrvljanin,
prisilno mobilisan, preplaseno je gledao krakate momke iz Kistanja.
Uglavnom je cutao, odgovarajuci na pitanja kratko.
Drhtao je sjecajuci se prica o cetnickim zlocinicnima.
Prosli su pored milicijske stanice ne zaustavljajuci se, pucajuci,
masuci zastavama i senluceci. I umjesto pred zatvorom zaustavili su se
izspred Zivkove kafane.
Vesela bratija, umjesto u zatvor, odvela je svog zarobljenika u kafanu.
Narucili su pice za sve, narucili su pice i za njega.
Nikolas i Djoda su nazdravljali, Cole je komandovao pice na eks, Branko
Staljin, Sinek, Vico i Zeljko, ispijali su do dna.
Sastavili su stolove, pa je zarobljenik svakom novom gostu morao da
prica kako su ga momci iz Kistanja zarobili.
A njemu se posle trece rakije odvezao jezik.
Umjsto zatvora – kafana, umjesto batina – pice, umjesto njega da
zakolju, zaklali su momci iz Kistanja ovna da se proslavi, kako valja,
dovodjenje prvog vojnika u Kistanje.
Kao zarobljeni pasa sa Vucjeg dola u lokandi, tako se gostio nepoznati
hrvatski vojnik kod Zivka u kafani.
A kad su se Srlji podnapili vina, izbila je svadja.
“Pa kako mozes tako da pricas?” – reko je Hrvat jednom od prisutnih.
“Valjda ja najbolje znam ko me je zarobio!”
“Di ti vrag sricu nosi, srpska beno. aljda zna covjek ko ga je zarobio!”
“Kako nece znati ko ga je zarobio!”
Cujte decki, necemo se valjda svadjat ko me je zarobio, svi ste me
zarobili!”
Onda je dosao fotograf.
Dogadjaj je morao da bude ovjekovecen.
Kelnerica Dada izvadila je cesalj i pocela da im dotjeruje kose.
Zategli su uniforme, zakopcali se.
Hrvata su stavili u sredinu.
Iz fotoaparata je izletjela ptica.
Na fotografiji se vide: njih dvadeset i, u sredini, zarobljeni Hrvat
Pirja Dalibor visoko podignute glave.
Uramljena fotografija krasi zid kafane.
Kafandzija Zivko pokazuje je namjernicima koji u Kistanje svrate.
Te noci zarobljenik je spavao kod Svejka, koji, kad se upoznaje, kaze:
“Ih bin serbijan fasist.”
Ih-bin-serbijan-fasist i zarobljenik iz kafane su krenuli poslednji.
Svejkova kuca je na kraju sela.
“E, crna drugo, kad ono moja bena sa zarobljenim Rvatom izbi u tri
ujutru”, pricala je kasnije po komsiluku Svejkova majka. “Lupa mi na
vrata, i vice Otvaraj, majko, uvatio Rvata. Rvat sa saovnicom, a ona
moja benetoina pijana dala mu mitraljez da nosi. Jos veli: Mora rob
nesto da radi.”
“A zarobljenik , teta Marija?”
A sta ce kukavac. Poceralo i njega. Ima dvije cerke ko dvije jabuke.
Pokazivao mi je slike. Kaze, najteze mu je bilo sto ih nije pustio da
odu u bioskop noc prije nego sto ga je podiglo”.
Tek desetog dana, po naredjenju komande, dosli su Kistanjci sa svojim
zarobljenikom u Knin. Da ga predaju.
Traktor sa harmonikasem i zarobljenikom kotrlja se polako glavnom
kninskom ulicom, prema zatvoru.
Ih-bin-fasist, s flasom u jednoj i automatom u drugoj ruci, vice sa
trktora:
Sad ga vodimo u zatvor. ali cemo da im zaprijetimo. Da mu se slucajno
nesto ne desi, da slucajno ne bi falio za prvu razmjenu. Da ga ne bi ko
od cuvara tukao. Sa nama ce imati posla. To je nas zarobljenik,
Kistanjski”.
Od Svejka za uspomenu dobijam sliku sa potpisom njih dvadesetorice i
Hrvata pride.